Avgust je mesec koga volim, ali me pomalo i uznemirava. Navikla sam se na vrućine. Počela sam da oblačim suknje i da se bez problema skidam u kupaći i da me nije blam, iako poslednjih nekoliko avgusta imam 7 kg više. Noge su mi crne. Modrice i vene nisu više tako jako upadljive. Miriše Dunav. Sve je lako i lepo. Lako mi je da izađem iz kuće. Samo obujem papuče i spremna sam. Jedem breskve. Jedem lubenicu i kuvani kukuruz. Idem na Štrand. Kupam se u Dunavu. Plivam nizvodno od špica do Danubius-a. Uprkos toj lakoći i lepoti, hvata me nervoza kada shvatim da sam počela da odbrojavam dane. Svaki novi dan, jedan dan manje do septembra. A septembar je moj januar. Ja sam još uvek zarobljena u školi i za mene važi samo jedan sistem - školski sistem i zato se zlopatim na poslu i u životu jer se još uvek nisam iščupala iz škole. Poslednji dan avgusta je dan kada se sve završava. Kraj svega lepog i vrednog življenja. Kaže dramatična ja, iako se pomalo radujem septembru i vraćanju u ras...